Intervju u PR-u
Efikasno, ali i rizično

Ivana Marković
02. decembar 2005.

 

Intervju je jedna od najzanimljivijih, najuzbudljivijih i najpopularnijih novinarskih formi. Osnovne specifičnosti intervjua u odnosu na ostale novinarske forme su:

  • U klasifikaciji žanrova, on je ujedno i faktografska, ali i beletristička i analitička forma.
  • Uprkos opšte prihvaćenom mišljenju, intervju nije po svaku cenu o nekome. Naprotiv, on može biti i o nečemu: mestu, događaju, itd.
  • Intervju nije vezan za konkretan medij. Imajući u vidu očigledne prednosti televizije, intervju gotovo podjednako dobro "radi posao" i u novinama, i na radiju.
  • ntervju ujedno predstavlja i novinarski žanr, ali i jednu od tehnika za prikupljanje informacija koja se ne koristi samo u novinarstvu, već i u naučnim istraživanjima, naročito u psihologiji.

U public relations-u , intervju je jedan od načina besplatnog publiciteta.

Za razliku od drugih oblika smišljenog sticanja publiciteta, intervju je dosta rizičniji, od, na primer konferencije za štampu. Razlog je jednostavan, a to je priroda komunikacije. Naime, intervju se uvek odvija u situaciji oči u oči, koja za razliku od KZN, nema "protokol", plan, često može da se krene u "neočekivanom" pravcu koji može da bude i neprijatan. Takođe, kod intervjua, do izražaja mogu doći i lični animoziteti i netrpeljivosti. Upravo zbog činjenice da je nepredvidiv, intervju je, sa stanovištva novinara neprocenjiv, ali sa stanovištva PR-a rizičan!

Da bi ispunio svoju PR funkciju, intervju mora na određeni način da bude "kontrolisan". Da bi se ovo postiglo, pitanja, teme i tok razgovora moraju, u najvećoj mogućoj meri, biti predviđene.Upravo ovde na scenu stupa PR služba organizacije.

Njena je uloga da osobu koja daje intervju pripremi za ono što je u razgovoru čeka, čak iako to podrazumeva spominjanje ne toliko prijatnih tema i pitanja. Ipak, zarad uspešno obavljenog posla, ove neprijatnosti valja ostaviti po strani.

Osnovno pravilo davanja intervjua je da svi odgovori moraju biti:

  • jasni
  • zanimljivi
  • jednostavni
  • koncizni
  • argumentovani
  • ljubazni

Da bi ovo pravilo bilo ispoštovano, evo nekoliko preporuka:

  • Perfektno poznavanje oblasti koja je tema intervjua, ovim se postiže argumentovanost, a time i ubedljivost prezentacije stavova.
  • Razumljivost, jer su samo neki intervjui namenjeni uskoj publici. Dakle, da bi nekoga intervju zainteresovao, on najpre mora da ga razume.
  • Odlučnost u zastupanju vlastitih stavova. Ovo nije teško postići, ako na raspolaganju stoje valjani argumenti. Osim toga, javnost ne voli prevrtljivce.
  • Ne izgovarati ono što ne želimo da se pročita (vidi, čuje).
  • Biti staložen, na provokativna pitanja odgovarati staloženo, opušteno, i držati se svoje priče.
  • Budite optimisti.
  • Po svaku cenu izbegavajte odgovore tipa da/ne.Oni vam ne ostavljaju previše prostora za argumentaciju.
  • Ukoliko vas novinar prekida, dozvolite mu to, ali se vratite na svoju priču.
  • Ukoliko ne znate odgovor, tako i recite, ali naravno, na jedan diskretan, "diplomatski" način.
  • Ono što je najvažnije istaknite na samom početku, jasno i jednostavno.

26. decembar 2005. u 10:03:37 marjan:

Nije los tekst, ima manjkavosti, ali fali primera, pa bih vam na to skrenuo paznju.
29. decembar 2005. u 20:36:17 Petar Benke:

Imate li vi neki primer da dopunimo tekst
10. septembar 2006. u 16:41:43 Leka Dedivanovic:

Trazeci materijal za PR i press konferencije naidjoh i na ovaj tekst.

Cijeneci sud g-djice Markovic i uvazavajuci njeno iskustvo kao PR managera, ipak bih iznio nesto drugacije misljenje. To pravo mi daje sedmogodisnji novinarski staz tokom kojeg sam promijenio nekoliko redakcija i novinskih kuca. S druge strane, nesto manje iskustvo imam i kao PR manager radeci na razlicitim projektima. Znaci, bio sam sa obje strane mikrofona.

Ne bih se slozio sa g-djicom Markovic da je intervju rizicniji izbor u odnosu na press konferenciju. Naime, prilikom davanja intervjua, moguce je ostvariti blizi kontakt sa jednim covjekom, nego na press konferenciji sa desetak ili vise novinara.

Intervju mozete dati novinaru i mediju u koji imate povjerenje, a ukoliko nije tako intervju mozete odbiti. Na press konferenciju pozivate sve medijske kuce. i upravo u toj gomili novinara veca je sansa da neko postavi "neugodno" pitanje. Sto se tice "protokola" veliko je pitanje koliko ce se on postovati na press konferenciji. Novinari su tu da pitaju, posebno pitanja koja su neugodna!!!

Sa druge strane tu je i dosta kolega koji se cesto solidarisu sa "provokatorom" tako da katkad od jednog neugodnog pitanja krene lavina. A onda stvari ne idu kako treba. Kamere i diktafoni snime sve i... Sto onda da se radi?!? Licno sam prisustvovao desetinama takvih press konferencija, kada su se PR manageri ili direktori preznojavali od lavine novinarskih pitanja. Previse je svjedoka...

Na primjer g-djice Markovic, kada bi radili intervju ja bih Vam poslao pitanja i vi bi odgovorili na njih. ukoliko bi radili radio ili TV intervju nekako bi uspjeli da se izvrdate kada su "neugodne teme" u pitanju. Ali na press konferenciji bi bilo mnogo teze. Tu su i ostali novinari. Ne odgovarate jednom covjeku ili jednom mediju vec medijima u cjelinu. Sliku i tekst koji ce vidjeti kompletna javnost. Ukoliko i napravite kiks na nekoj televiziji, i moze da prodje. Ali na svima... Nije svejedno, sto bi rekao decko sa reklame.

Intervju pojedinim novinarima mozete da odbijete.

Mozete da trazite spisak pitanja i da se maksimalno pripremite. Mozete da trazite AUTORIZACIJU, koleginice Markovic, i da stopirate intervju ukoliko vase izjave nijesu valjano interpretirane ili ukoliko nijeste zadovoljni sopstvenim odgovorima, da ih dopunite, da vidite da li je novinar izvukao nesto iz konteksta ili slicno. I da naravno mozete da tuzite i novinara i njegovu kucu ukoliko nije na pravi nacin sve prenijeto u medijima. Tu je PR u znatnoj prednosti. Znam to kao novinar, jer na pojedina pitanja nijesam uspijevao da dobijem odgovor u intervjuu. Njacesce su PR menadzeri trazili da pojedina pitanja izbacim i time uslovljavali davanja intervjua. Ipak, intervjui koje sam radio sa direktorima Moneta i ProMonte bili su ekskluziva. Imao sam ih jedini u Crnoj Gori, ali moram da priznam da su odgovora na pojedina pitanja cesto nije bilo. E, onda su dolazile spasonosne konferencije za stampu pa sam tamo mogao da pitam sto mi je volja. A sto cesto nije bilo po volji gospodi koja su odgovarala na pitanja.

Naravno, i kao PR cesto sam imao tremu u susretu sa kolegama s druge strane stola. Znao sam da je bilo i da ce biti pitanja koja "bodu". Ali sve je to po PS-u.

Eto, ja malo rasirih, ali valja objasnit ovoj djeci sto studirajuda nije sve med i mlijeko. Ustvari, meda i mlijeka je najmanje u ovim profesijama.

Inace, svaka cast za teskt. Mogao bi da stoji u svakom udzbeniku Zurnalistike. Ipak, praksa je malo drugacija.

S postovanjem

Leka Dedivanovic

PODGORICA

19. oktobar 2006. u 06:30:53 Maximilian Vlasinski:

Bravo Ivana! Svaka cast! Nemam reci! Cista 10-ka!
14. novembar 2006. u 08:05:25 stevan:

Vecina primedbi kolege iz Crne gore je na mestu. Svakako da bi osnovnom tekstu moglo da se doda jos mnogo primera iz licnog iskustva.

Dodajte vaš komentar | Podelite na Fejsbuku