Suze drugarice Lokar
I tome slično

"Danas", 10.05.2011.

 

U iščekivanju Inckovog raporta Savetu bezbednosti, na oči mi naviru suze Sonje Lokar.

Za mlađe čitaoce, bilo je to 22. januara 1990, na 14. vanrednom kongresu Saveza komunista Jugoslavije. Slobodan Milošević (za njega ste, pretpostavljam, svi čuli) zahtevao uvođenje sistema "jedan čovek - jedan glas" u partiju i jugoslovensku državu; Slovenci, glasno, i Hrvati, nešto tiše, predlagali "konfederaciju" republika i republičkih delova Kompartije, pa skupa, demonstrativno napustili skup. Bio je to formalni početak kraja SFRJ, a drugarica Lokar bila je, i hvala Bogu, još je Slovenka, danas čak i neki važan aktivista tamo po EU i Paktu za stabilnost.

Gospodin Visoki predstavnik u BiH takođe je Slovenac, no austrijski. Znate ono - "nein" Klagenfurt, već Celovec - kad se ponosno srpstvo upisivalo u dobrovoljce, pripravno da brani "ugroženu braću", Incka, koruške Slovence i gradišćanske Hrvate od Beča, a istarske Slovence od Rima. Kada se svim srpskim zemljama prolamalo: "Druže Tito, ljubičice, ne daj Trsta i Gorice, ne daj Trsta našeg grada, da slovenski narod strada; ako dođe do bombaša, i Koruška bit' će naša..."

E, da, Valentin Incko bi danas da u Bosnu i Hercegovinu silom uvede ono Slobino, "jedan čovek - jedan glas". Iako je izvorni Dejton - vodeći računa baš i o tome da se eks Jugoslavija zbog takvih zahteva i rasturila - BiH, kao "Jugoslaviji u malom", dao pravne temelje zajednice dva jednakopravna entiteta i tri ravnopravna naroda. Kao presek saglasja između učešća jednog naroda u rasturanju višenacionalne SFRJ u kojoj je bio manjina i njegove želje da sačuva istu takvu BiH u kojoj je većina, te - latentne aspiracije preostala dva naroda da se pripoje matičnim državama. Dejtonski sporazum bio je jedini mogući način da se zaustavi rat, a BiH nastavi da živi kao neka državna tvorevina..

Oficijelnoj Banjaluci samo referendumsko pitanje apsolutno je nebitno. U ovoj kolumni dve godine tvrdim da je reč isključivo o borbi za legitimizaciju samog prava na referendum, kako se to "na Zapadnom Balkanu" kaže - "za zlu ne trebalo". Do sada je Republici Srpskoj, po pravilu, ruke vezao stariji brat, zvanični Beograd, odnosno želja da se ne nanese šteta Srbiji - jednom zbog odvajanja Crne Gore, drugi put zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, treći put zbog "evropskih integracija" Srbije koje traju li traju, i tome slično.

I dok, čak i poslovično umereni, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović tvrdi da će, insistiranjem na referendumu, RS doći u sudar s međunarodnom zajednicom, kao i da zahtev BH-Hrvata da formiraju svoj entitet ne bi prihvatio nijedan relevantni bošnjački političar - iz Zagreba prvi put tri adrese za krivnju.

Ako je verovati utiscima hrvatskog predsednika, nakon posete Americi, Hrvatska i SAD se "slažu u zabrinutosti" zbog činjenice da je osam meseci posle izbora, "BiH još uvek bez vlade, nema dijaloga među ključnim političkim protagonistima u Federaciji, a vlasti srpskoga entiteta svojim potezima i retorikom dovode u pitanje ustavni poredak zemlje". Dakle, tri u jednom. Dodik je samo jedna od tri - a ne jedina, kako to zaključuje Incko - opasna iskra.

Drugi deo "vašingtonskog dnevnika" Josipovića još je zanimljiviji, kao da ga je sam Dodik zapisivao: "... Konstitutivnost naroda je duboko utemeljena u ustavotvornoj tradiciji evropskog kontinenta, te je potrebno pronaći ravnotežu između principa konstitutivnosti naroda i konstitutivnosti građana u BiH, a to mogu samo građani i narodi u BiH, njihovi legitimni politički predstavnici, a ne neko sa strane.",

Predsednik Srbije je, u međuvremenu, u napadu iskrenosti, naposletku poverio javnosti šta se krije iza njegove neutralne poštapalice "poštovaćemo svaki dogovor sva tri naroda i dva entiteta u Bosni": "Očuvanje integriteta BiH je pitanje vezano i za očuvanje Kosova..."

Priznao je time Boris Tadić da, od početka njegovog mandata, nije više Srbija "talac Srba izvan Srbije", kako je to, nekoć, zborio "mejnstrim" političkog "kruga dvojke", već je, ako ne Republika Srpska, onda svakako Milorad Dodik, do raspisivanja ovog referenduma, bio svojevrsni "talac vlasti u Srbiji".

U slučaju da Incko pošalje "svilen gajtan" Dodiku, nije nemoguće da se ostvari pretnja iz Banjaluke i da svi izabrani i imenovani funkcioneri iz RS napuste zajedničke organe BiH. Kako i dve najveće partije BH-Hrvata, koje predstavljaju više od 80 odsto hrvatskog biračkog tela, ne priznaju vlast u Federaciji BiH, to bi dovelo do katastrofične lančane reakcije.

Aspurdno je, ali ispade da je, osim bivše haške tužiteljke Luiz Arbur, još jedino Dodik "snaga razuma". Spreman je da pomogne da svi "spase obraz" - da odloži održavanje referenduma na 90 dana, pod uslovom da oni koji mu sada prete "sabljom" ponude garancije za detaljnu rekonstrukciju nadležnosti i rada Suda i Tužilaštva BiH.