Izbori ne zaustavljaju život

"Politika", 08.04.2011.

 

Kada neko nekoga, kao naš predsednik opoziciju i vlast, očinski ili starateljski pozove na nešto tako veliko i sveto što nacionalni konsenzus, izvesno, jeste, red je da i on nešto p(r)ozvanima ponudi zauzvrat.

Vladu nacionalnog jedinstva ili opštegrađanskog saglasja ili, makar, parlamentarne izbore na kojima bi sve učesnice, računajući i predsednikovu "Za evropsku Srbiju", dale časnu reč da Evropskom unijom neće manipulisati kao izbornim argumentom. Pošto se već "ocenilo" da nam je EU "kao dobar dan", kao "bolji život", kao narodni hleb...

Ako već nameravate da pristupite pregovorima - ne vređajte partnera! Ne govorite da će ono što druga strana traži "zaustaviti život". Ili da je licitiranje datumom izbora "infantilan način gledanja na politiku", jer će se "izbornim procesom ugroziti kandidatura".

Ova pravila uspešnog pregovaranja naši državni reprezenti, pretpostavljam, primenjuju u komunikaciji s velikima, mada su, ne svojom krivicom, često u poziciji da iluzije o "ravnopravnosti pregovarača" i "poštovanju državnog integriteta i suvereniteta", ostavljaju pred vratima sala za pregovore.

Ukoliko ne želite da oslabite svoju pregovaračku poziciju, ne smete da budete uslužni do servilnosti, ali ni neljubazni ili arogantni. Nosioci vlasti u Srbiji, međutim, što im je rejting među biračima lošiji, to više vežbaju bicepse za unutrašnjopolitičku upotrebu.

Tako naš predsednik, dok apeluje na nacionalno jedinstvo oko evropskog cilja, upozorava "neverne Tome" da bi vanredni izbori značili ispuštanje kandidature, a to, pak, može da ima tragične posledice, pošto je status kandidata "prekretnica posle koje sledi još značajniji početak pregovora sa EU - a posle će put Srbije u EU biti nepovratan". Kao što se 2008. ta "prekretnica", u postizbornom šopingu, zvala Sporazum o pridruživanju, tako se "lakim spinom" u vezi sa svakom tačkom naše državne "agende" uvek može podići prašina dovoljna da građane toliko sludi da prosto ne znaju šta ih je snašlo.

Jedan je sveštenik - piše Nirenberg - na pitanje "Mogu li da pušim za vreme molitve?", upućeno svom pretpostavljenom, dobio negativan, a drugi sveštenik, na pitanje upućeno istom pretpostavljenom, "Mogu li da se molim dok pušim?" - pozitivan odgovor. Prema tome, sva su pitanja legitimna i niti jedno se ne mora žrtvovati na oltar "višeg interesa".

Osim spinovanja, ima u stavu prvog čoveka Srbije i propagandne "prisilne sugestibilnosti", ali i najva kandidovanja, na mala vrata, procesa indoktrinacije za EU. Nekoć smo imali isto to, za komunizam, pa za socijalizam i samoupravljanje, pa za naciju iznad svega, a posledica toga je da danas, najmanje dve decenije, kaskamo za tom Evropom kojom težimo.

Vlast, ako razimišlja državno i nacionalno odgovorno, ne može da izbegne razgovore sa svojim političkim oponentima, tim pre što ta strana Srbije, trenutno, ima većinsku podršku. A pregovaranje upravo jeste ona vrsta komunikacije koja relaksira napetosti, koja pregovarače tera da uspostave nove, miroljubivije odnose, da prevaziđu spor, ili da preventivno, reaguju na dolazeći problem.

Umesto toga, po principu "toplo - hladno", predsednik, na jednoj strani, javno koči nešto što se izbeći ne može, a na drugoj "namiguje" naprednjačkom pokretu u ekspanziji bajkom o političkoj racionalizaciji i potrebi ulaska što manjeg broja stranaka u vladu.

Goleman je pisao kako je, ukoliko želite uspeh u pregovorima, nužno razviti "sposobnost da se odreknete nagona zarad postizanja cilja", što znači da se uvek pitate "kolike ustupke je potrebno učiniti drugoj strani da biste računati s ostvarenjem sopstvenih interesa".

Naravno, partijski lideri imaju pravo da budu i hazarderi, ali takva osobina ne ide uz funkciju šefa države, predsednika svih građana, onih "da jesu" i onih "da nisu" glasali za sadašnji režim.

Zato i postoji kompromis, kao optimalna mera zaštite dostojanstva, obraza i časti, onih što zahtevaju i onih što nemaju druge do da im izlaze u susret. Svako žmurenje nad činjenicom da Srpska napredna stranka, momentalno, uživa veću podršku građana od kompletne vladajuće koalicije, nikome osim profesionalnim manipulatorima javnog mnenja, ne može da donese dobro.

Da, moguće je i nadalje raznim spin i propagandnim tehnikama zidati Potemkinove kulise. Publikovati nameštena istraživanja, proizvoditi i medijski (zlo)upotrebljavati dramatične povode i događaje, puštati u opticaj neistine, dezinformisati, graditi institucije "pouzdanih informatora" iz izvora bliskih ovome ili onome, fabrikovati afere i preusmeravati pažnju javnosti prema konkurenciji, plasirati novinarski oblikovane "dogodovštine" iz krugova političke elite i tome slično.

Za građane Srbije korisnije bi, međutim, bilo da se naša vlast seti one misli pripisane Abrahamu Linkolnu: "Sve ljude možeš da vučeš za nos neko vreme, neke ljude sve vreme, ali ne možeš sve ljude sve vreme!"