Kritika čistog uma
I tome slično

"Danas", 09.08.2016.

 

Znano je celoj vlasteli i puku srpskom, makar otkako nam se Kancelar u tehničkom stanju poduhvatio Veberove sociološke i ekonomske i Kantove filozofske misli, da je ovaj potonji, recimo, u svojoj "Opštoj istoriji prirode i teoriji neba" iskazao čak i vidovnjački dar, predviđajući još 1755. (ili 125 godina pre nego što je ona i otkrivena!) postojanje planete Uran. A smejali ste mi se kada sam vas upitao da li ste i vi ponekad stekli dojam da u vašem obzorju vidite neke punčice i jeste li se tada, kao Kant ili, možebiti, naš Mandatar, zapitali da li se svetle tačke koje primetite kada gledate ka nebu, kreću po Mesecu, u vazduhu ili u vašem oku... Gledanjem u zicer budućnost, poslednjih meseci, najozbiljnije se, očigledno, bavio Onaj Ko Čeka Taj Dočeka koji se bio toliko raskomponovao ovoga kolovoza, komponujući sve notu do note, protestne, da se, konačno, umilio i Kancelaru iz njegovog prošloga života, a od pre reinkarnacije...

Sledeći Kantovu logiku javnosti, danas na delu u Srbiji vidimo obe varijante izrođavanja vladajućeg ukusa - i pedanteriju i galanteriju - upravo u izvedbi naprednog dvojca državnih lučonoša i njihovog okoliša. Dakle, imamo i "prenemaganje temeljitosti" što je odlika pedanta, ali i političke galante, podložne "prenemaganju popularnosti", "udvaranju radi tapšanja", naročito moćnim strancima, koji se trude da dobiju njihovu naklonost.

Pedant se - ime upiši sam - poslom i učenjem bavi, pre svega, "radi učenosti", ali obično, ne poznaje put i način za prenošenje toga naučenog do običnog čoveka, ili je pedant vičan uopšte, ali samo u formalnostima, a ne po suštini i svrsi, ili je "formalista sitničar", "mudrijaška cepidlaka" koji gleda samo na ono što je pojavno i spoljašnje, nešto kao neka neuspela imitacija ili "karikatura metodične glave". Na drugoj strani, galant se "naukama" bavi samo radi ophođenja (poznanstva!) ili "zarad sveta" (načina življenja), čime svesno ograničava i svrhu, sadržinu i potencijalni korisni efekat onoga što eventualno nauči.

Naš galant, Njegova (i naša) ekselencija u vreme memorijala posledicama "Oluje" i dana sećanja na stradanja Srba u Hrvatskoj - eh, da je, bar, na Brionima kao Pajtić lane - otperjao čak u Rio, taman da otuda krene legenda o njegovom urođenom baksuzluku: "gde on dođe, tu medalja ne niče", "idi na ritmičku gimnastiku ili sinhrono plivanje, tamo nema naših"... Doduše, ako se još nije odrekao svog kroki krokija plana o Kosovu koji uveliko gazi 16. mesec otkako Mandatar nije zavirio u nj - može Ekselencija da slavi prvu (zlatnu) medalju one kosovske džudistkinje, jer ukoliko i Kancelar poštuje kroki, makar jedan odsto koliko uvažava "Sveta poglavlja", onda mu Keljmendijeva nekako dođe i, kao ono, naša. Dakle, "Srbija pobeđuje"?

Glede nove vlade, nije bilo "Dana D" na Svetog Iliju (Peruna) Gromovnika, no, ko zna, možda ga bude danas, na dan čudotvornog iscelitelja (zavičajnu svetkovinu mojih Semberaca), svetog Pantelejmona, onog čijem vratu ni mač dželata nije mogao ništa, sve dok sam nije dao dopuštenje da ga poseku. A može i da ne bude, pošto naš prvi pedant, Kancelar, kad god ga neko od njegovih "izdruka strancima i novinarima", običava da, na imaginarne neprijatelje, napujda horde maskiranih botova, čiji je filozofski senzibilitet bliži kustosu izložbe "Vreme je za bebe" nego Kantovom: "Vučić ima puno pravo da se ljuti jer ovo je čin izdaje stranke... Sednica Predsedništva SNS biće zakazana kad je Vučić zakaže... Premijer zna šta je najbolje za Srbiju i odluka koju donese će biti najbolja moguća za sve nas... On zna šta radi, on će objaviti imena ministara kad smatra da je najbolji trenutak... Najgore je biti izdajnik... Drukare se zna kako završavaju..."