Predsednikov kazačok
I tome slično

"Danas", 09.12.2014.

 

Ako bi trebalo da birate, kome biste pre poverovali - predsedniku Srbije koji kaže da više ne možemo da se igramo žmurke i da će nas Brisel suočiti za izborom „ili Kosovo ili Evropa“ ili prvom potpredsedniku Vlade koji ustvrdi da Nikolić izmišlja i kako nećemo morati da priznamo Kosovo?

Isti Dačić, istog ovog vikenda - kao onomad Sloba koji je, to isto, tvrdio za mir, pošto je prethodno pogubio sve ratove koje (ni)je vodio - po milioniti put, ponovi da ni EU, na jednoj, ni „Južni tok“, na drugoj strani, „nema alternativu“. A, s obzirom da ja, mnim da alternativu, tj. drugo rešenje nema samo smrt, ostaje mi da, nevoljno, priznam kako je, u slučaju „gas, gas, gas“ i ostalim pripadajućim geopolitičkim sitnicama i krupnicama - istina na strani Nikolića. Dakle, istog onoga koga, već dve godine, podsećam da je, zahtevajući od Ustavnog suda da ne odlučuje o ustavnosti akata proizašlih iz briselskih dogovora o Kosovu - i sam ozbiljno prekršio Ustav zemlje koju, makar na papiru, vodi!

No, supruga supruge predsednika Srbije shvatiću ozbiljno tek kad krivicu za stanje u koje je ovdašnji režim doveo zemlju - niti građani žive bolje, niti se zna hoće li to biti ove, one, one tamo ili, možda, posle 2020, a Kosovo, potpuno besplatno, odlazi iz Srbije - konačno adresuje na pravu adresu. Na domaćina Vladinog zdanja u Nemanjinoj. Tek tako će bivši predsednik SNS ubediti javnost u to da on i njegov sadašnji stranački šef ne zamajavaju javnost igrajući se dobrog i lošeg policajca. Drugi dokaz da se stanar dvora na Andrićevom vencu nije šalio, biće, ukoliko mu novovučićevci - možda i zbog osvete što je Putin, izgleda, „otkačio“ našeg kancelara i sveo ga „na nivo“ Medvedeva - spreme i propagandni „svilen gajtan“, pošto su ga medijski, preventivno, već otvorili i rasporili.

Dosta je bilo patriotskog praznoslovlja i stradijskog rodoljublja u kome je jedan iz vladajućeg trojca igrao „kazačok“, drugi pevao „Kaljinku“, treći sanjao na ruskom, pa nam je, u fikciji, falilo samo da himnu „Bože pravde“ zameni Ujevićeva „Rusiji Rusija“:

„Beskrajna, neznana, mrakom sakrivena, čuvaj svoju baklju za luč Naraštaja; budi dobra majka, što si tužna žena, slušaj kratki vapaj naših svih vapaja... Ne suvišna plača za blaženim odrom (mojih tajnih suza višnji Bog je jemac), no molitva srca ovom Svodu modrom; uzdaj, kletvu težak: Sloven nije Nemac!... Majko svom Plemenu kakvu ja sam snio, u bujne večeri i predzorja vruća; vladaj našim grčem, krvava Rusijo, caruj našom dušom, Velika Buduća.“ Bezglavog rusofilstva u teoriji, a EU i NATO podvižništva u ovdašnjoj političkoj praksi...

Očekivao sam da će naš kancelar, nakon povratka iz hadžiluka po Jerusalemu i „Velikoj jabuci“ - da li kao „Hadži Alek“, da li kao Mesija koji će rastvoriti more, e da bi naš nebeski narod bezbedno prošao između Zapada i Rusije - konačno saopštiti: dža ili bu! A on je, po običaju, presudio - buć: „Srbija ne odustaje od svog evropskog puta, niti od svog teritorijalnog integriteta!“

To što se, Vučić, uz sasluženje drugog podizvođača Briselskog sporazuma, upinje da pokaže kako uslov za pristup EU nije priznanje Kosova, jer „eto, ni Španija ga nije priznala“, logično je - pa, nije Španija ušla u EU bez dela svoje teritorije, a Srbija, ako ikada uđe - biće primljena na kolenima i bez Kosmeta! Jer, Merkelova već cinično optužuje Moskvu da se meša u unutrašnje poslove zemalja Zapadnog Balkana i pokušava da ih učini ekonomski i politički zavisnima od Rusije, dok, paralelno, zbog razloga zvanog Kosova, ne dozvoljava Srbiji da otvori prvo pregovaračko poglavlje sa EU!