Koju reč drži Srbija?
I tome slično

"Danas", 11.11.2014.

 

Prošlog vikenda išao sam u Osvjenćim, da obiđem "nemački nacistički koncentracioni logor smrti Aušvic - Birkenau" (kako glasi njegovo puno ime), pa sam ovu kolumnu pisao u petak, upravo na datum kada su Nemci slavili rušenje Berlinskog zida i ponovno ujedinjenje.

I baš na dan kada je naš kancelar, pred premijerom Francuske koja "voli Srbiju kao što je ona volela nas" (citat: Vals), u hodu, iskasapio svoj prvotni govor kojim je, po zahtevu Brisela, suviškom ljubavi prema Francuzima trebalo da anulira izlive nežnosti prema Putinu, zapretivši - ako sam dobro razumeo - "našim evropskim prijateljima" (?!) da je "Srbija slobodna, jedna, jedina i nedeljiva i da niko neće srušiti stabilnost zemlje, ma koliko se trudio". Pa su, u to ime, školarci u Obrenovcu imali neradan dan, e da bi mahanjem zastavicama i cvećem svečano dočekali voljene premijere.

Pisao sam ovo onog lepog jesenjeg dneva kada je Srbija iščekivala povratak, ne političara, ne vođe jedne silovane partije, već - čoveka na izdisaju koji je, u zatvoru "međunarodne pravde", ležao 12 godina bez suda i presude.

U danu kada je neki Vulin, ministar i statistička greška u biračkom telu Srbiju, bivši portparol stranke dr Mirjane Marković, blagoizvoleo oceniti da je "puštanje na slobodu lidera radikala politička poruka Haškog tribunala, pokušaj destabilizacije Srbije i zastrašivanja Aleksandra Vučića". Ova Vučićeva leva ruka uspela je da, u svom magnovenju, u ovu "zaveru Zapada" upertla i babe i žabe: od puštanja drona na Stadionu JNA, preko prečanskog fijaska naprednjaka u operaciji rušenja Pajtića, do privremenog oslobađanja Šešelja kao - pazite sad - poruke našem kancelaru "hoćeš Putina i Paradu u Beogradu, a nisi pristao da ovoga držimo još deset godina u zatvoru, sad ćeš morati da napustiš politiku odnosa i Rusija i EU"!?

Zbog svih tih vanrednih događaja, ono što sam, još na početku teksta, kanio upitati našeg kancelara, učiniću tek sada. Zašto, gospodine predsedniče Vlade, stalno sejete samosažaljenje, prenemaganje i kuknjavu oko sebe, a za sopstveni narod tvrdite da je "najbolji samo u kukanju"? Otkud Vam to da ste "najomraženiji i najneomiljeniji čovek u zemlji"? Ko Vam to pothranjuje sujetu i uverava Vas da ste "novi Ðinđić"? Zbog čega stalno ponavljate da "ne lažete nikoga", da "ne lažete ni svoj narod", a stalno ponavljate kako ste na vlasti samo pet meseci? Da li to ne računate svoj prethodni život? Kad kažete da ste "težak čovek" i da "to svi misle" - na koga mislite da to misli, na Vašington, Berlin, London...? Razumemo da treba malo da se strpimo do "boljeg života", ali dajte, odlučite se već jednom i recite nam kada ćemo da živimo bolje - "od 2013", od "2014", "za tri godine", "2015", "do kraja 2016", "od decembra 2017" ili, definitivno, "za godinu i po", kao što poveriste Mariću...?

I, kad ste već toliko iskreni prema građanima, recite nam šta to znači kad, malo-malo, pa saopštite da "Srbija ispunjava svoje obaveze"? Koje obaveze? Obaveze u vezi s čim i kome? Ko ih je, ako postoje, i u čije ime potpisao? I s kojim mandatom?

I, kad ponovite po hiljaditi put da "Srbija drži reč!" i "Srbija mora da nastavi da poštuje datu reč", odgovorite nam: Koju reč? Ko ju je dao? Ko je toga nekoga ovlastio da je da? Šta je to i kome, u stvari, neko u naše ime obećao?

Ovo tim pre jer Vam je rečenica "poštujem Ustav i vodim srpsku politiku" postala laka nekako kao "dobar dan".