Povlašćeni investitori
Ovo NAŠE vreme

"Naše novine", 14.12.2013.

 

Službena statistika američke administracije iz 1946. godine utvrdila je da su dobici tamošnjih kompanija između 1938. i 1944. narasli čak deset puta! Sa 7,39 milijardi dolara koliko su dobici tadašnjih akcionarskih društava u SAD iznosili 1940, oni sledeće godine, kada se, posle napada na Perl Harbur, Amerikanci direktno uključuju u Drugi svetski rat, skaču na 14,5, a 1944. ratni profiti dosežu cifru od čak 25 milijardi ondašnjih dolara!

Te "specijalne" ugovorne odnose i prećutne sporazume između države i ratnih zelenaša iz multinacionalnih korporacija, u kojima je rat "nekome rat, a nekome brat", američki list "Harpers magazin" (prenosi zagrebački "Narodni list" od 16.10.1946) ilustrovao je sledećom anegdotom:

"Tri poslovna čoveka doručkuju u hotelu "Vašington". Konobar im predaje račun na 30 dolara. Sva trojica hoće da plate. Prvi je izjavio:

- Ja ću platiti. Prema ugovoru vlada mi mora nadoknaditi barem polovicu računa.

Drugi upadne:

- Dopustite da ja platim. Prema ugovoru koji ja imam s vladom, ona mi mora nadoknaditi 90% od računa.

A treći će:

- Dajte račun meni. Ja dobavljam ratni materijal na bazi "cijena koštanja plus zarada". Prema tome, ja ću na računu još zaraditi tri dolara."

Tako, potirući svaku odgovornost svoje države, a hvaleći konstruktivnost aktuelne vlasti u Srbiji glede Kosova i Metohije, američki veleposlanik ovdašnji Majkl Kirbi, još i nalaže Srbiji da nauči da živi sa delom same sebe kao susedom: "Ako shvatite da imate CILJ i da je Kosovo neka vrsta PREPREKE na tom PUTU, možda su lideri odlučili da je to VREDNO BOLA i bili dovoljno hrabri da krenu tim putem. A i narod je za to bio spreman. Ne čujete da građani u Beogradu često pričaju o Kosovu. Oni pričaju o svojim POSLOVIMA. To su PRAVI PROBLEMI."

Opet bi u srpskoj javnoj žabokrečini sve prošlo na fonu stereotipa o "milosrdnom" Vašingtonu koji je, eto, bombardovao Srbiju samo da bi „sprečio humanitarnu katastrofu“, da nije one tvrdnje Karle del Ponte da je baš NATO, tokom bombardovanja 1999, usmrtio 495 srpskih civila. I da nije fakta da je, od ukupno 13.500 poginulih i nestalih tokom sukoba na Kosovu (podaci Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i FHP Kosova), čak dve trećine nesrećnih Albanaca i Srba stradalo baš u periodu NATO agresije, od 24. marta do 10. juna 1999. I da danas, u nezavisnoj kosovskoj državi, među najvećim (a povlašćenim) investitorima nisu baš američka državna sekretarka iz doba agresije Madlen Olbrajt, ondašnji zapovednik NATO general Vesli Klark, pa još jedan penzionisani američki general, poznatiji kao šef "neutralnih posmatrača" u Račku, Vilijem Voker, te niz drugih američkih kompanija u kojima se, na neki način, pojavljuju "prijatelji Kosova"...