Ipak ima novo
I tome slično

"Danas", 28.05.2013.

 

Na našem Panevropskom koridoru, lot „Olako obećana brzina“, ništa spektakularno novo: radovi se odvijaju planiranom dinamikom, prepreke na trasi puta ovlašćeni buldožeri odlučno uklanjaju, eksproprijacija bivše „Svete srpske zemlje“ teče, uprkos otporu zemljovlasnika, pa ako se nastavi ovim tempom, eto nama Svetog Datuma i pre zacrtanog roka.

Vlada Srbije, u nedelju akšam, opet u mazohističkom „cajtnotu“, sve kao ona nevesta što je bila „metla nogu na fotelju, pa sve veli neću, a na kuma namiguje da se kola kreću“ (oprosti mi, Tadiću), usvojila plan implementacije.

Sve nekako ide u prilog kasti žabojedaca na vlasti. Poklopilo im se da, baš dok oni vizionarski gutaju one najkrupnije primerke (računam u to i Pajtićevu Deklaraciju), krenula invazija „malih zelenih“ na vojvođanske ritove; selo Susek, pre neki dan, zbog „poremećaja ravnoteže ekosistema obližnjih močvara“ – bilo pod žaboopsadom.

Malo-malo, pa naš analitičarski krug, ostane bez ponekog „analitičara“. Te, ovaj ili onaj, otišao, što među diplomate, što radi inih nameštenija o trošku budžeta; te gdekoji preveslao na neku (pogodi koju) obalu, te priklonio se ovome ili onome, te kapitulirao pred navodnim „zdravim razumom“; te, ređe iz uverenja ili poražen argumentima, a češće radi sinekure, prešao na stranu pobednika i tome slično. A jektenija niotkuda.

Prgavi Dačić, kakvog ne znajemo, malo-malo, pa se uskopisti, te se brecne, kadgod na Crkvu, nekad na Čedu, češće na Koštunicu, pa na „Naše“ po Oplencu, „po difoltu“ na Srbe Kosmećane; jedino ne kori svoje partijske mutikaše, iako, svako malo, pa neki zanese „svoje runo u grm pokraj puta“.

U italijanskom Kragujevcu se, biće, povampirio onaj ludi Englez, Ned Lud. Ne ruši fabrike i skladišta, ne uništava sredstva za proizvodnju, no šara proizvode svoga rada, „fiće“ namenjene izvozu preko sedam mora.

Ah, da, ima i novo: Naš Ustavni (u)sud prekršio „zavet ćutanja“. Ne zbori, doduše, ništa o Kosovu, ali izjasnio se da građani imaju pravo i da ne izaberu „izabranog lekara“. Zbog čega su, jelte, građani koji, zbog neuplaćenih doprinosa, ionako ne mogu da overe zdravstvene knjižice, u kolektivnom transu. Jedino ja tužan: nemam više pravo da ustavne sudije nazivljem „sestrama karmelićankama“.

Ima još jedno novo: Vlada naša zahtevala „čvrste garancije“ da se briselski pregovori tretiraju kao „nestatusni“, da Srbi na Kosmetu zadrže / dobiju lična dokumenta i fakultetske diplome bez kosovskog državnog pečata. Sve to u dodatnom pismu koje vispreni čitalac jednih novina nazva - „Dačićevom cuclom za građane“.

Ima i najnovije: Vlast nad severnokosmetskim Srbima, a u ime države Srbije, vršiće i nadzirati „Tim za KiM“, neka vrsta, ovde popularnog „kriznog štaba“, sa neograničenim ovlašćenjima. Koji postaje „bog i batina“ za tamošnje. Osim ako Kosmećani, već ove nedelje, protivno Briselskom sporazumu, ne proglase skupštinu severnog Kosova.

Dugujem priznanje Vučiću za održanu reč – zbilja je tražio od Vestervelea, a, evo i od Eštonove, ono što mi je i najavio da će: državljanstvo i lična dokumenta Srbije za kosovske Srbe. Ali, naši slobodni mediji nešto horski ćute, šta nam je, tim povodom, odgovoreno od tamo.