Dani mržnje

"Politika", 23.04.2010.

 

Javni diskurs u Srbiji, uz povremene ispade, uglavnom lavira na tankoj žici između eristike i čatovanja. Između raspravljanja i polemisanja, žučnog osporavanja i sočnog prepiranja, na jednoj, i lakog čavrljanja i neobaveznih ćaskanja o trivijalnim temama, uz pomanjkanje jezičkih pravila, kulturoloških obrazaca i političkog bontona, na drugoj strani.

Nakana vlasti, nagoveštena još pretprošle zime, da svede glas opozicije "na razumnu meru", sve pod formom "vraćanja ugleda i digniteta" parlamentu, započeta oktroisanjem skupštinskog poslovnika, poslednjih je dana potpuno ogoljena. Saboter u kampanji političkog prevaspitavanja i uljuđivanja Srbije je, uključiv i krivnju za "govor mržnje i poziv na linč", po presudi šefice poslaničke grupe DS, identifikovan kao Velimir Ilić. Da, isti "onaj, naš Velja", "nosilac spomenice" oktobarske "bager revolucije" 2000, jedan od rodonačelnika standarda komunikacije, u srpskoj politici znanih kao "veljizmi"!? Bili su to dani kada su, sećamo se, neki "revolucionari" sa reči prešli i na konkretna dela - od paljenja skupštinskog zdanja do organizovanja "toplog zeca" za urednike RTS-a.

No, najpre nešto o govoru mržnje. Umesto simplifikovane definicije Komiteta ministara Saveta Evrope iz 1997. koja (svako se češe tamo gde ga svrbi) pod pojmom "govor mržnje" podrazumeva oblike izražavanja koji šire, podstiču, promovišu ili opravdavaju mržnju među rasama, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje zasnovane na netoleranciji izraženoj, kroz agresivni nacionalizam, etnocentričnost, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema manjinama, imigrantima i ljudima imigrantskog porekla - meni je nekako bliža (jer je sveobuhvatnija) jedna druga odrednica. Prema njoj, govor mržnje je mehanizam stalnog, ritualnog ponavljanja određenih stereotipa, napadački govor kojim se širi mržnja i nesnošljivost, uz izjave koje zastrašuju, nagrđuju ili uznemiravaju pojedince ili grupe i koje pozivaju na diskriminaciju, mržnju ili nasilje prema pojedincima ili grupama.

E, tu bi pažljivi tragač već mogao da nađe i štiva o "odgajivaču rasnih pasa", rečenom Iliću koji nas je, preko malog ekrana, podsetio da koga pas ujede, taj nije dobar čovek (u ovom slučaju, dama), ali je svoju elaboraciju izgleda nastavio i pošto su se kamere ugasile, pa je Trivanovoj, kako ona tvrdi, objasnio da će nju, "zmiju, osu i nakazu" da "raščereči i rastrgne". Ali, ako je tako - to nije tema za političku analizu i etičku sintezu, već za sud, prekršajni ili krivični, ne znam, i za Veljine birače. I tu je kraj priče.

No, da vidimo šta su tih dana o Velimiru, o drugima i sebi samima, javno govorili ovi što bi sada da ga linčuju ili brane, svejedno. Glasnogovornica DS je, u TV duelu, Ilića okarakterisala kao "primitivnog", a sutradan dodala i da je u emisiju "došao s čoporom".

Šefica poslaničke grupe G 17 plus ga je nazvala "alkoholičarem", s čime se složio i poslanik Čanak, uz dodatak: "i lažov s imunitetom". Potpredsednik Vlade Dinkić usporedio je naprednjake sa nemačkim nacional-socijalistima, a usput i narodnoj zastupnici Tabaković kazao da "laže", da li kao pas ili džukela - još nije dokazano. Predsednik naprednjaka je, pak, Dinkićevima uzvratio sočnom psovkom najmilijih i fiziološkim produktom velike nužde...

Nedelja borbe protiv Velimira Ilića, okončana je baš Veljinim vokabularom. Citiram, iz saopštenja za javnost jedne, formalno opozicione partije, "lične karakteristike" izvesnog prebega sa Andrićevog venca u jednu drugu, formalno opozicionu, stranku: "...zgađen... u interesu najmračnijih krugova... ruše reformu pravosuđa i pravdu... čovek bez obraza i karaktera, potkazivač koji muca dok govori besmislice... uopšte se ne razlikuje od advokata mafijaških klanova, branilaca onih koje je M... osudila i funkcionera K... vlade koji su pokušavali da sruše i specijalni sud i suđenje za ubistvo premijera... mafija su on, oni koji su mu pružili utočište i svi koji su prestravljeni reformom i čišćenjem pravosuđa... za mračnjaka kakav je C... pokušava da sruši ceo sistem koji se uspostavlja... mucanje i laganje... skrasio se u društvu koje je dovoljno nisko i savršeno odgovara njegovim moralnim i stručnim kapacitetima... karijerista koji teško sastavlja normalnu rečenicu... politička bitanga... teror nezadovoljnika koji se otvoreno predstavlja kao branilac kriminalizovanog dela pravosuđa..."

Bilo je to dan pre no što je predsednik države, u "prisustvu" nikoga iz opozicije, rekao da je "Avalski toranj dokaz da svi možemo da radimo zajedno", a gradonačelnik izjavio kako je "toranj simbol budućnosti, a ne prošlosti".

Glagol "tornjati se", inače, nije nastao od imenice "toranj", već od "tor", pa bi imperativ "Tornjaj se!" značio poruku političkom protivniku da ide tamo odakle je došao, dakle, da se vrati u svoj tor. Neka to bude moj skromni doprinos razumevanju političkog rečnika u Srbiji. Kad već nešto kažu, da bar znaju šta to znači.