Treće strvodersko poluvreme
I tome slično

"Danas", 18.09.2012.

 

Da je Vojislav Koštunica bio ozbiljan, državnoodgovoran premijer, kakvim se naknadno predstavlja, "tradicionalnom srpskom prijatelju" Kameronu Manteru (ambasador SAD u Beogradu, od polovine 2007. do 2009) bi, ekspresno, sve po diplomatskom protokolu, još onomad, bilo otkazano gostoprimstvo. Zbog otvorenog rada na rušenju države u koju je odaslat kao diplomatski predstavnik svoje otadžbine, Manter bi regularno bio proteran iz Srbije, a do "paljevina ambasada", uprkos željama sa jednog ili drugog boka pakla, sigurno ne bi došlo.

Da to plastično pojasnim: komšija sa poslednje strane, Njegova ekselencija Basara, da je nekom zgodom poradio na odvajanju "Turske Republike Severni Kipar" od Republike Kipar, morao bi prevremeno da pokupi prnje iz naše embahade i u vidu lastinog repa napusti Nikoziju. Uprkos "viševekovnoj bratskoj ljubavi srpskog i grčkog pravoslavnog naroda". I tome slično.

E, pošto je Koštunica samo još jedan iz plejade ovdašnjih političara koji, iako mu se bilo namestilo, nije umeo da postane državnik od formata - i neka ga, sa sve izrečenim Dačićem, rečeni Manter razvlači po svojim memoarskim intervjuima.

Ono od čega mi, pak, već pada mrak na oči je "treće poluvreme", kada u igru uskoče ovdašnji propagandni lešinari, oli nameštenici oli iskreni vernici "Novog svetskog poretka", sa svojim sve novim i novim argumentima po kojima je, u stvari, Manter neobavešten kada tvrdi da je Koštunica lično odobrio napad na američko veleposlanstvo, tokom protestnog mitinga u Beogradu, već da će se naći svedoci kako je "Koštunica dr Vojislav" lično kresnuo i prvu šibicu...

Toliko smo se, ovih godina, nagledali takvih javnih strvodera kojima je, na primer, važnije da honorarno plaču nad činjenicom što "komandno odgovorni" Milanović nije dobio još koju godinu robije više, nego da, isto tako ili još glasnije, upitaju neku adresu u "belom svetu" (ja im, eto, predlažem Pentagon) po kojem je to međunarodnom, civilnom ili vojnom, pravu dopušteno nekoj američkoj barabi da, u nekoj tamo Srbiji, u najgušće naseljenom delu glavnog grada, bombarduje zgradu, makar i "Miloševićeve", televizije i pobije 16 nedužnih radnika?

To što se neki tamo Manter osvetio izvesnom Koštunici tako što mu je "njegovog" Dačića isporučio u socijalinternacionalističko krilo bivšem Tadiću, ta priča o "otetim mladama" iz repertoara Andrije Ere Ojdanića - i nije neka ekskluziva.

Ali, pre nego što nas strvoderski spin sve skupa natera u mazohističko samobičevanje glede srpske kolektivne krivice zbog "paljevine" - daj, na koncu, da vidimo kome su to huliganski napadi na strane ambasade išli na štetu, a kome u korist. Daj da vidimo ko se od svega okoristio, ko je iz svega pojedinačno izašao jači, a ko slabiji, a šta su sve građani i država Srbija izgubili od tog februara 2008?!